Digitalna putovnica proizvoda EU-a 2026.: Što novi propisi zaista nalažu

ESPR, registar DPP, Uredba o baterijama i Direktiva EmpCo: precizan pregled trenutačnog regulatornog stanja i konkretnih obveza proizvođača.

autor QR3 Redaktion

Digitalna putovnica proizvoda EU-a 2026.: Što novi propisi zaista nalažu

Regulatorni okvir postaje stroži

Ljeto 2026. označava prekretnicu u europskoj regulaciji proizvoda. Uredba ESPR (EU) 2024/1781 od svojeg je donošenja obvezujuće pravo EU-a — a prve provedbene uredbe za pojedine proizvode dobivaju konkretan oblik. Istodobno je Europska komisija 9. lipnja 2026. pokrenula postupke zbog povrede prava protiv 20 država članica koje Direktivu o osnaživanju potrošača za zelenu tranziciju (EU) 2024/825 (EmpCo) nisu pravodobno prenijele u nacionalno pravo. Zabrane manipulativnog zelenog marketinga i obveze komuniciranja trajnosti i mogućnosti popravka stoga više nisu samo političke izjave namjere — one se provode.

Za poduzeća koja stavljaju fizičke proizvode na tržište EU-a iz toga proizlazi složen skup obveza. Ovaj članak objedinjuje ključna zbivanja posljednjih tjedana i smješta ih u cjelokupnu arhitekturu Digital Product Passporta (DPP).

Registar DPP: imenik, a ne spremište podataka

Što utvrđuje provedbena uredba

Nacrt provedbene uredbe o registru DPP, koji je Europska komisija objavila krajem svibnja, razjašnjava ključno arhitekturno pitanje: središnji registar pohranjuje isključivo jedinstveni identifikator proizvoda, krajnju točku resolvera i carinski kod — a ne same podatke putovnice. Model slijedi načelo imenika nalik DNS-u: tko želi dohvatiti DPP, od registra traži nadležni resolver, koji zatim upućuje na stvarne sustave pohrane podataka proizvođača ili akreditiranog podatkovnog prostora.

Ta odluka ima dalekosežne posljedice za arhitekturu sustava. Proizvođači moraju sami — ili putem certificiranih pružatelja usluga — osigurati da je njihova pohrana podataka dostupna, ažurna i usklađena s normama. Iako ESPR ne propisuje izričitu učestalost ažuriranja, izričito zahtijeva da DPP mora sadržavati „ažurne i točne informacije”. Za proizvode s dinamičkim svojstvima — primjerice baterije čiji se kapacitet smanjuje degradacijom — to nije trivijalan zahtjev.

CIRPASS-2 traži EN 18219 kao obvezni standard

Konzorcij CIRPASS-2, koji financira EU, u svojem je službenom očitovanju o nacrtu registra preporučio uvrštavanje norme EN 18219 kao obvezne reference u provedbenu uredbu. Obrazloženje: bez normiranog sučelja između registra, resolvera i sustava pohrane podataka prijeti mozaik vlasničkih implementacija koji potkopava prekograničnu interoperabilnost. EN 18219 definira model podataka za sam DPP; komplementarni EN 18220 uređuje razinu nositelja — odnosno način fizičkog postavljanja identifikatora na proizvod, primjerice putem GS1 Digital Link ili RAIN-RFID-a.

Hoće li Komisija slijediti tu preporuku, ostaje otvoreno. Rok za savjetovanje još traje; konačna verzija očekuje se u četvrtom tromjesečju 2026.

Sektorski zahtjevi: čelik i baterije kao nacrt za budućnost

Nacrt JRC-a za poluproizvode od čelika

Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije objavio je 6. lipnja 2026. nacrt zahtjeva za podatke DPP za poluproizvode od čelika. Dokument je prijeloman iz dva razloga.

Prvo, sustavno uvodi razlikovanje između razine serije (Lot) i razine proizvoda (Item). Statična svojstva, poput sastava legure ili mjesta proizvodnje, održavaju se na razini proizvoda; dinamični podaci ili podaci vezani uz seriju — posebno ugljični otisak specifičan za proizvod (PCF) — vode se na razini serije. PCF se mora izračunati metodama usklađenima s ISO 14067. To razdvajanje granularnosti nije specifično za čelik: očekuje se kao standardni obrazac u nadolazećim sektorskim provedbenim uredbama.

Drugo, nacrt pokazuje koliko su obveze DPP usko povezane s postojećim obvezama izvještavanja. Poduzeća koja već prikupljaju podatke o PCF-u u okviru Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) mogu ih strukturno ponovno upotrijebiti — pod uvjetom da njihova pohrana podataka osigurava traženu granularnost i ažurnost.

Uredba o baterijama: završen prvi pilot BESS-a

Uredba o baterijama (EU) 2023/1542 prva je uredba koja čini potpun DPP obveznim za određenu kategoriju proizvoda. Circulor, REPT Battero i TÜV Rheinland izvijestili su 5. lipnja 2026. o dovršetku prve putovnice baterije za sustav pohrane energije u baterijama (BESS), utemeljene na neovisno verificiranim podacima trećih strana. Pilot pokazuje da se zahtjevi Uredbe mogu ispuniti i za velike mrežne baterije — što je signal industriji da su prepreke provedbi rješive, ali nisu trivijalne.

Uredba o baterijama posebno zorno prikazuje arhitektonsku odluku između razina Lot i Item: podaci o kapacitetu, koji se mijenjaju degradacijom, moraju se održavati ažurnima. Statična putovnica izdana samo jednom nije dovoljna. Bez jasne arhitekture sustava i automatiziranih tokova podataka taj se zahtjev teško može ispuniti u velikom opsegu.

Tehnologija nositelja: kako identifikator dospijeva na proizvod

Pitanje kako se identifikator DPP fizički postavlja na proizvod regulatorno još nije konačno riješeno — no tržište se de facto približava dvjema tehnologijama nositelja: 2D crtičnim kodovima (osobito QR kodovima sa strukturom GS1 Digital Link) i RAIN-RFID-u. TEKLYNX je ažurirao svoj softver CODESOFT te sada podržava sheme kodiranja GS1 „++”, kojima se web-adrese mogu izravno zapisati u memoriju oznake RAIN-RFID — zahtjev koji proizlazi iz kombinacije norme EN 18220 i standarda GS1 Digital Link.

Na strani pilot-projekata, Antares Vision Group i Driscoll's najavili su za GS1 Connect 2026 opsežan pilot sljedivosti s više od milijardu funti svježeg bobičastog voća godišnje — temeljen na 2D crtičnim kodovima i GS1 Digital Link na razini artikla. To nije pilot DPP u smislu ESPR, ali pokazuje da infrastruktura za identifikaciju na razini pojedinačnog artikla u prehrambenoj logistici već postoji i može se skalirati.

Blockchain kao sidro povjerenja: Hedera pilot Mercka i The Hashgraph Groupa

The Hashgraph Group i Merck objavili su 9. lipnja 2026. suradnju radi uvođenja EU-DPP na mreži Hedera. Merck pritom unosi svoju tehnologiju M-Trust za fizičke sigurnosne značajke, a The Hashgraph Group osigurava infrastrukturu sljedivosti utemeljenu na DLT-u. Model je usmjeren na regulirane lance opskrbe, u kojima su zaštita od krivotvorenja i dokazivost posebno kritične — primjerice za farmaceutske proizvode ili specijalne kemikalije.

Tehnički je pristup kompatibilan s arhitekturom registra: Hedera ledger služi kao nepromjenjiv zapisnik promjena stanja, dok stvarni zapis podataka DPP ostaje dostupan putem resolvera usklađenog s normama. Nije jasno hoće li se pristupi utemeljeni na DLT-u izričito obraditi u konačnoj provedbenoj uredbi; sama ESPR formulirana je tehnološki neutralno.

Potrebne mjere za proizvođače i trgovce

Stajalište trgovine: Ecommerce Europe

Ecommerce Europe objavio je 8. lipnja 2026. dokument o stajalištu o implementaciji DPP. Ključni zahtjevi su fleksibilna granularnost podataka, postupno uvođenje i dobrovoljne „djelomične DPPs” za rabljene proizvode. Potonje se odnosi na stvaran problem: ESPR prvenstveno obvezuje proizvođača na izradu DPP; što vrijedi pri preprodaji rabljenih proizvoda još nije konačno uređeno.

Za trgovce iz toga proizlazi obveza praćenja: čim sektorske provedbene uredbe stupe na snagu, obveze će imati i uvoznici te, u određenim okolnostima, trgovci. Oni koji danas ne izgrade podatkovnu infrastrukturu, naći će se pod vremenskim pritiskom kada propisi stupe na snagu.

Tri konkretna koraka pripreme

Neovisno o pojedinom sektoru, iz trenutačnog regulatornog stanja mogu se izvesti tri operativna prioriteta:

  1. Utvrditi strategiju identifikatora: Strukture GTIN utemeljene na GS1 Digital Link trenutačno su najvjerojatniji put do usklađenosti s normama. Poduzeća bez postojećeg članstva u GS1-u trebala bi sada pokrenuti postupak članstva i dodjele prefiksa.

  2. Razjasniti granularnost podataka: Razlikovanje Lot/Item iz nacrta JRC-a za čelik postat će sektorski standard. Oni koji danas podatke o proizvodima održavaju samo na razini SKU-a moraju restrukturirati svoju pohranu podataka.

  3. Izgraditi ili ugovoriti infrastrukturu resolvera: Registar upućuje samo na resolver — stvarna pohrana podataka nalazi se kod proizvođača ili pružatelja usluga. Ta krajnja točka mora biti trajno dostupna, verzionirana i podložna reviziji.

Regulatorni tempo nastavit će se ubrzavati u nadolazećim mjesecima. Uz očekivanu konačnu verziju provedbene uredbe o registru u četvrtom tromjesečju 2026. i prve obvezne sektorske provedbene uredbe od 2027., vremenski okvir za pripreme ostaje kratak.